понедељак, 12. децембар 2016.

APOULDU DE JOS

Probudila me Cornelu.. Njen prijatelj ili rodjak nije bio kod kuće. Ona kaže da je otišao po majstore za kuću.
Napolju je još uvek bio mrak i kiša je i dalje padala. Cornelu mi je spremila doručak. Pogledao sam na sat. Bilo je sedam sati ujutro, a napolju kao da je noć.

E pa došlo je vreme da se rastajem. Devojka ili žena po imenu Cornelu ili Cornela mi je poželela sretan put. Moram priznati da sam nerado krenuo prvo zbog cipele, zbog Cornele, zbog kiše i šta ja znam zbog čega... Ali krenuh.


Stigao sam u Sebes i krenuo da tražim cipele. Prva radnja, prvo razočarenje, cipele su bile preskupe. Nisam mogao da odvojim baš previše para za cipele. I onda nadjoh "seknd šop", a tamo jedne lepe cipele i primamljiva cena. 5 e., tako da sam kupio njih.


Sad kada sam rešio problem sa cipelama, odmah sam se drugačije osećao. Kiša je I dalje padala tako da zbog kiše nisam mogao da obiđem Sebes. Ostalo mi je samo ono što sam video u centru. Malo sam se i slikao sa bicklom,( onaj veliki), tu sam i ručao, u parku. Krenuh dalje, u Apoldu De Jos.


To je mesto slično prethodnima koja sam video I kroz koja sam prošao, ipak u njemu sam morao i da prenoćim.

Međutim, potraga za prenoćištem počela je vrlo loše. Naišao sam na pijanog Rumuna. Ustvari toga dana su svi sa kojima sam razgovarao bili pijani.

Ja pitam za šator on kaže "kod njega", ja pitam "kod tebe" on kaže "sad ne može". Jedno sat vremena smo mi komunicirali a da ja i dalje nisam znao gde ću da spavam. I onako već besan i svadljiv svašta sam mu rekao. Nije on ništa razumeo. A i bolje. I konačno ja se smestim ispod jedne šupe na kukuruzovini. Nije mi godilo, ali sam, pošto je noć već pala, počeo žurno da se spremam za spavanje. Međutim, tu nije bio kraj mojim mukama.


Sada se pojavio drugi čovek, počeo mi nešto pričati o kolima, kako on nema para da opravi, i tako to. Ali vidi se da je pijan. Čoveče, pusti me. Nemam ja para za te tvoje probleme, ja sam ovde u nekoj nedođiji na kraju svih puteva a tebi je do opravke kola....Pomislih, šta će meni sve to? Zar ja moram da ih slušam?


Dok je on meni pričao i pričao ja sam uzeo moje stvari i krenuo.. Idem tamo gde ću moći da mirno podignem

šator i gde ću moći da odspavam bez pijanih budala.

Prvi put sam se zaustavo van naseljenog mesta, prvi put sam podigao šator u divljini, prvi put sam spavao kao beba. Bez pijanih likova koji su čekali baš umornog putnika da ga maltretiraju...




Нема коментара:

Постави коментар